Često se u životu pitamo što je zapravo ravnoteža ili uravnotežen život…? Potreba za harmonijom, ravnotežom, balansom, nazovite kako hoćete velika je potreba čovjeka posebice se ta potreba traži danas u ovom sve kaotičnijem vremenu u kojem živimo.Ali kako uravnotežiti sebe, prije svega svoje misli, svoje riječi i radnje koje činimo, da bismo mogli reći kako smo zadovoljni svojim životom? Ima li ravnoteža ikakve veze sa duhovnošću?
O da!
Jer postati duhovan nije stvar učenja tehnika, mantranja, čantranja, pojanja, a niti izvođenja rituala poglavito ne religioznih rituala. Duhovni rast znači upravo učenje održavanja ravnoteže. U ravnoteži postižemo kut gledanja, stajalište, držimo se stvarnosti i učimo izbjegavati krajnosti. Krajnosti odvajaju i razdvajaju. U ravnoteži se postiže usklađenje jednako kao i pomirenje, čak i onih stvari koje se čine čistom suprotnošću…
Ljudi koji su duhovno svjesni, razumiju da je svaka od bezbroj niti koje se provlače u ovom univerzumu neophodna. Sve te različite niti utkane zajedno čine čudesnu tapiseriju postojanja. Ravnoteža je ono što drži te različite niti u miru i skladu. Koliko osoba ima praktične mudrosti tolika je njihov kapacitet uravnotežen. Ravnoteža je sklad i red, ona je mir.
U modernom svijetu, održavanje ravnoteže nije uvijek lagano: samo jedna negativna misao ili riječ može nas totalno izbaciti iz ravnoteže. Mi smo kao oni koji hodaju na užetu. Da bi uspješno došli na drugu stranu, pažljivo polažemo jednu nogu iza druge, držeći motku za ravnotežu. I najmanja pogreška u koraku i najmanja prevaga na jednoj strani motke, i srušimo se. Uže po kojem hodamo je put k našem odredištu…
Da bismo stigli na drugu stranu, svaki naš korak mora biti točno odmjeren. Svaki korak zahtijeva da uravnotežimo različite vrline. Na jednoj strani ne smije biti previše neke vrline, jer inače možemo izgubiti ravnotežu. Na primjer, u životu moramo biti slatki. Slatkoća je znak prirode koja je dobra i uviđavna. Međutim, previše slatkoće, poput meda, je ljepljivo. Ljudi se za nas lijepe, ili mi za njih, a onda nas težina izbaci iz ravnoteže.
Čak i pozitivne stvari moraju biti u ravnoteži. Na primjer, da bismo postigli svoje ciljeve, moramo biti odlučni. Odlučnost stvara energiju i usredotočenost koji su potrebni za svako postignuće. Ali, kad je odlučnost prečvrsta, onda ona prelazi u tvrdoglavost i ograničenost, što ljude čini bešćutnim za druge. Zato se odlučnost mora uravnotežiti sa strpljivošću i fleksibilnošću.
Svaka vrlina, kad je na djelu, ima vrijednost i neophodna je, ali zahtijeva određeni stupanj odvojenosti ako se treba održati ravnoteža. Ako vrlinu dovedemo do krajnosti, ona može postati negativna osobina. Kad smo odvojeni, sve ostaje u ravnoteži. Vezanost ili prejaka želja, uništava dobru stvar. Vezanost, čak i za dobre osobine u sebi, smanjuje vrijednost te vrline. Ego zavlada nama i izvorna čistoća postepeno se gubi.
Ima još puno drugih kvalitete i vrlina kojima treba ravnoteža. Da bi se suočili s mnogim teškim situacijama u životu, potrebno nam je snažno srce, ali nikad ne smijemo imati tako tvrdo srce da nas ne gane žalost drugih ljudi. Moramo biti zadovoljni i cijeniti ono što u životu imamo, ali nikad ne postati toliko samodopadni da ništa ne poduzmemo da bi se popravili. Morali bismo biti elastični, puni tolerancije i poniznosti, ali nikad ne staviti na kocku svoje principe i tako izgubiti svoju cjelovitost. Za druge moramo biti zainteresirani, ali nikad ne brinuti o njima već biti brižni.. Briga proizlazi iz straha, a zabrinutost nikad ne donosi rješenje. Biti zainteresiran znači da nam je do nekoga stalo, ali da bismo nekome mogli pomoći, potrebno je imati bistar um i biti lišen straha.
Moramo biti spontani, ali nikad nagli. Ako su ljudi nagli, oni postupaju bez razmišljanja. Nagli, neobuzdani osjećaji mogu biti vrlo negativni. Čisti osjećaji ljubavi i radosti, ako su istinski, su prirodni i spontani. Spontanost je pozitivna i oplemenjujuća.
Poticati moramo, ali nikad ne izazivati. Za napredovanje i pozitivnu promjenu, mi moramo sebi i drugima postavljati zahtjeve za razmišljanje i djelovanje na nov i drugačiji način. Međutim, provociranje se zasniva na izrugivanju. Izrugivanje i ismijavanje onoga što drugi vjeruju ili čine, je destruktivno i nikad nije korisno.
Moramo se držati zakona, ali ne biti dogmatični. Zakoni su neophodni. Kao pripadnici ljudskog roda, trebamo činiti ono što je ispravno i pošteno kako bismo zaštitili dobrobit svih stvari. Međutim, iako zakone trebamo, nikad ne smijemo izgubiti osjetljivost za potrebe pojedinaca. Pokoravanje vječnim zakonima stvara samilost. To nikako ne znači da smo dogmatični ili konzervativni.
To su obilježja ravnoteže koja čine život mirnim i sretnim. Ravnoteža se postiže kad znamo razlučivati.Sposobnost razlučivanja dolazi kroz mudrost i osobno iskustvo i pravilno prosuđivanje daje nam odgovarajuće razumijevanje u odgovarajućem vremenu.
Nadamo se da su vam se dopala ova objašnjenja o ravnoteži , koja je vrlo često u životu posve neshvaćen pojam.
