Kaže se da je znanje moć. Na duhovnom putovanju, to postaje očito kada se netko suoči s preprekama dok napreduje. Oni koji nisu upoznati s vjerojatnim preprekama na putu, gube srce i duh pri susretu s njima i počinju sumnjati u svoje šanse za uspjeh.
Neki drugi, dok naslućuju što je pred njima, ponekad su uspješni, a ponekad ne. Umaraju se od ponavljanih napora da uklone prepreke i zatim staju. Razmišljaju da krenu naprijed, ali nemaju dovoljno hrabrosti.
Oslabljeni svojim naporima i bez nade, čini se da im je Božja pomoć daleka perspektiva pa se za pomoć obraćaju svojim suputnicima. Zaboravljajući Svemogućeg, traže podršku drugih duša i time se udaljavaju od Njega.
Budući da se drže za slamku, kolebaju se i padaju kada se suoče sa sumnjom, strahom, željama ili teškim situacijama. Razočarani svojim neuspjesima, osjećaju da je izbavljenje od njihovih nedostataka i tuga vrlo daleko…
Zbog oslanjanja na kolebljive smrtnike umjesto da se okrenu Besmrtnom, oni postižu uspjeh samo privremeno. Kao rezultat toga, jednog su dana sretni i blaženi, a sutradan potišteni. To nije nimalo iznenađujuće jer je i sama njihova podrška klimava.
Vrlo mali broj tragatelja svoje izazove smatra prilikama za učenje i napredak. Oni vide Boga kao svog Suputnika i radosno idu dalje, prelazeći barijere na putu bez zabrinutosti njima.
Ključ uspjeha na duhovnom putu je potpuna vjera u Božanskog. Naša isključiva odgovornost je slijediti Njegove upute, s uvjerenjem da će se On pobrinuti za ostalo. Ali ako počnemo misliti da “ja to radim”, iscrpit ćemo se boreći se sa stvarnim i izmišljenim problemima i izgubiti nadu.
Autor: B.K. Usha
