Da li živite u stanju nezavisnosti?

 Od momenta našeg rođenja pa sve do smrti, uzimamo podršku od jedne ili druge stvari. Ustvari, naviknuti smo da se „oslanjamo“ na stvari ili ljude. Ali zamislite se ta podrška udalji od vas? Šta će vam se dogoditi? Da li čete još uvijek stojati? Stoga bilo bi mudro vježbati određenu dozu samostalnosti s vremena na vrijeme za naše unutrašnje zdravlje i dobrobit. Na rođenju mi uzimamo podršku svojih roditelja i kolica. Kao tinejđeri uzimamo podršku svojih učitelja i propovjednika. U našim dvadesetim i tridesetim posvećeni smo obome životnim partnerima…svojim voljenima i karijeri! Dolazi bogatstvo i mi postajemo ovisni o tome da kreiramo što luksuzniji i ugodniji životni stil za sebe. Djeca počinju dolaziti i mi počinjemo misliti na njihov miraz; dajući im sve što je nama nedostajalo u životu. Ne shvačajući da ih činimo ovisnima umjesto da ih činimo samostalnim! Kako se život bliži kraju, držimo se za podršku starih prijatelja, a onda je čak i štap za hodanje tako ugodan. A onda na mom završnom putovanju, trebam se osloniti na ramena drugih kako moje završno poglavlje dolazi kraju!

Stoga, nesumnjivo bivamo iznenađeni kada na duhovnom putu traže da se odreknemo tih potpora i da stojimo sami. Ne fizički, već mentalno i emocionalno, da stojimo stasito, da budemo nezavisni i samodovoljni. Ali razlozi mogu biti mnogobrojni i raznoliki.

Koliko bi nas reklo da smo zaista nezavisni? U stvari, većina nas se u određenoj mjeri bori, ponekad kroz čitav naš život, čini se da pokušavamo da učinimo naše „sopstvo“ slobodnim. Ali često nismo previše sigurni od čega upravo pokušavamo da se oslobodimo! Neke od glavnih stvari od kojih treba da se oslobodimo su vjerovatno mnogo povezane sa našim sopstvenim uverenjima, prošlim uspomenama, a ne samo sa našim vezanostima za ljude i stvari.

Duša dolazi sama i duša će ići sama. Samo dok je duša ovdje u tijelu i u ovom materijalnom svijetu osjeća potrebu da istraži ove materijalne potpore. Inače duša je sretna što je sama i uživa u vlastitom društvu sebe duše.

U svesti duše, sve što mi treba je upravo ovdje u meni. Šta duša treba? Duša zapravo ne treba da kupuje za bilo šta, niti da traži išta. Kroz alat meditacije, ako bismo uzeli vremena da pogledamo unutra, pronašli bismo sve što smo tražili. Ali izvana, dobro, to je mjesto gdje smo izgubili sebe u svim distrakcijama svijeta.

U nezavisnom stanju, ja sam slobodna. Nisam vezana nikakvim koncima i nema sumnji ili strahova da treba da se držim bilo čega. Ništa se ne mora dokazivati i nema straha od gubitka. Tako je oslobađajuće znati da se ne držim ni za šta i da me ništa ne vezuje. Kakav neverovatan i uzbudljiv osećaj!

Nacije traže nezavisnost jedna od druge. Ljudi traže nezavisnost od tiranske vlade. Mladi traže moderno oslobođenje od arhaičnih tradicija. Ali duhovna nezavisnost je nešto sasvim drugo. Duhovna nezavisnost se može shvatiti samo kada počnemo da koristimo božansko oko, često poznato kao treće oko, unutrašnje oko razumevanja.

Duhovna nezavisnost znači biti potpuno svjestan svoje unutarnje moći izbora i vidjeti svoju slobodu unutar toga. Biti u stanju koristiti slobodnu volju i biti sposoban izraziti sebe, te biti u mogućnosti iskoristi taj izbor u svakom trenutku. To je podrška koju ne bismo trebali izgubiti iz vida u svakom trenutku. Moja intuicija vremenom će postati jasnija i oštrija, a ja ću prepoznati što mi je potrebno i čega se trebam osloboditi.

Ako želimo da postanemo nezavisna suverena država, u okviru svog vlastitog uma, onda moramo biti vjerni toj državi. Tako također, treba da budem vjerna svojoj vlastitoj duši; svojoj unutrašnjoj snazi. Ne treba mi da iznevjerim sebe. To je jednostavno igra sjećanja i zaborava; sjećajući se da sam jaka i da to mogu da uradim, potpuno sama. Moja moć leži unutra ne vani.

Mogu biti sretan bilo kada. Mogu da budem puna ljubavi prema sebi kada želim da budem. Mogu da budem u miru sa sobom kada izaberem da osjećam mir. Mogu da budem ljubazna i saosećajna kada to želim.

“Mogu, mogu … i hoću.” Ovo je vječno oslobođenje i oduvjek ste imali ključ za to. Samo pokušajte da otvorite bravu i pustite se slobodno! Mnoge prepreke koje dolaze na naš životni put često nas poražavaju jer imamo stav “ne mogu”. To je naše stanje uma na kraju dana koje će napraviti razliku između pobjede, ili možda čak i poraza od izazova koje nam život predstavlja.

U svjetovnim terminima to bismo nazvali nezavisnost, samopouzdanje i samoodgovornost za naš vlastiti život. Ovo samopouzdanje je moguće samo kada saznamo ko i šta smo uistinu. Snažna i mudra duhovna bića, veoma osjetljiva i intuitivna kada smo prilagođeni našoj izvornoj prirodi mira i čistoće. Ali … tako jako zbrkano kada smo isključeni!

Vrijeme je … da se oslobodimo iluzija lažnih podrški. Vrijeme je da povratimo suverenitet nad našim stanjem nezavisnosti!

© ‘It’s Time…’ by Aruna Ladva, BK Publications London, UK

Povezani članci

Kada tolerirati, a kada se suočiti? Svatko od nas je blagoslovljen snagom toleriranja različitih ponašanja do iste mjere do koje imamo snagu suočiti se s njima. Kada dođe do sudara v...
Uzimati ispravnu podrsku Kaže se da je znanje moć. Na duhovnom putovanju, to postaje očito kada se netko suoči s preprekama dok napreduje. Oni koji nisu upoznati s vjeroj...
Sretni blagdani U svijetu u kojem je sve više i više podjela, vrijeme je da prigrlimo sve duše i da postanemo jedno. Tokom ovih posebnih dana kad se sast...
Uzimati ispravnu podršku Kaže se da je znanje moć. Na duhovnom putovanju, to postaje očito kada se netko suoči s preprekama dok napreduje. Oni koji nisu upoznati s vjerojatn...

Vaš komentar