Ako želite znati koliko jako se poistovjećujete sa svojim egom, a ne sa svojim istinskim bićem, to nije teško utvrditi.
Manifestacije našeg ega su suprotne od onih osobina koje imamo kao svjesna bića. Kad kažem svjesna mislim na prirodna, tj. duhovna..
- Kad smo pod utjecajem ega osjećamo se izolirano i usamljeno. Treba nam vanjsko odobravanje kako bismo imali osjećaj pripadnosti i vrijednosti.
- Kad smo pod utjecajem ega, osjećamo se ograničeno i vezano. Bez moći i vlasti nad drugima, bojimo se da će naša bespomoćnost biti razkrinkana…
- Kad smo pod utjecajem ega volimo rutinu i naviku više od kreativnosti. Osjećamo se sigurnim kada je današnji dan isti kao i prethodni.
- Kad smo pod utjecajem ega bojimo se nepoznatog više od bilo čega drugoga – kao tame i praznine.
- Kad smo pod utjecajem ega moramo se pomučiti za ono što želimo. Smatramo da bez truda nikada ne bi ispunili svoje potrebe; to odražava dubok osjećaj naše unutrašnje praznine.
Kao što možemo vidjeti, središnja osobina ega je nesigurnost, strah od gubitka.
Kada živimo iz ega, u milosti smo svakog stranca na ulici. Trenutak laskanja stvara sreću; sarkastična opaska nas ranjava. Kako se onda možemo promjeniti? Mnogi ljudi nastoje učiniti tu promjenu tako što se bore protiv ega, ali upravo je to zamka. To je najveća melodrama ega, koji se neprestano bori i koji ne može postići pravo ispunjenje, mir i sreću. U svakom slučaju, ego će se opirati promjeni koju želimo napraviti jer on u našoj potrazi za svojim istinskim ispunjenim bićem naslućuje vlastito uništenje.
Naše istinsko JA (biće) ostvaruje sve što želi – mir, zadovoljstvo, radost, osjećaj potpune sigurnosti – jer su sve te osobine svojstvene NAMA i prirodno su naše manifestacije. Ne moramo se boriti da bismo ih pronašli. Prava poteškoća jest ta što je put na koji nas je postavio naša lažna svjesnost – ego, bio od početka pogrešan.
Osvijestimo koliko lagano nas i dalje ranjavaju male uvrede i koliko nesretno se osjećamo kada nam netko koga volimo nanosi bol. Postanimo svjesni tih osjećaja koji se pojavljuju iz navike i očekivanja. Zbog sjećanja na rane iz prošlosti (mahom djetinjstvo) pridajemo previše važnosti onom što drugi misli o nama jer smo navikli svoje samopoštovanje graditi na podršci i pohvalama drugih.
No, jednom kada otvorimo vrata svoje prirodne svjesnosti, nemojmo se boriti protiv straha i nesigurnosti, koja će se pojavljivati. Naša prirodna svjesnost ima iscjeljujuću moć ako jednostavno promatramo i prepustimo se – u meditaciji… u kojoj započinje kultiviranje naših prirodnih karakternih osobina… i kad se to počne ostvarivati… ego će pobjeći kao mrak kad se upali svjetlo……
Lidia Černi
