Često se pitamo kako na duhovnost gledati sa razine poslovnog čovjeka? Može li se uopće duhovnost primjeniti u poslovnom svijetu, poslovnom promišnjanju, raditi svoj dnevni posao a zapravo biti u stadiju uzvišenog razumjevanja sebe, drugih i svijeta općenito.
Sva su ljudska bića duhovna jer duh (duša) jest ono što smo svi. Duhovna bića imaju svoje mjesto u poslovnom svijetu, ali duhovnost, koja podrazumijeva duhovne vrijednosti, rijetko je prisutna u poslovnom smislu. Vrijednosti i ponašanje koji izranjaju iz duhovne svjesnosti vrlo su različiti od onih uvriježenih u poslovnim krugovima. Ključna je razlika između kompeticije (natjecanja) što je poslovna kategorija, i suradnje što je izrazito duhovna komponenta.
Natjecatelj ima uvijek želju pobijediti onog drugog, i većina je kompanija danas u svijetu izgubila smisao originalne svrhe biznisa, a to je služiti društvu. Umjesto toga, jedina je svrha zaraditi što više, po bilo koju cijenu. No duhovnost je nešto posve suprotno. Duhovna je intencija služiti drugima bez želje da se profitira od njih, uzdizati druge, a ne natjecati se s njima i poraziti ih. Nema pobjednika i gubitnika u duhovnoj svjesnosti.
I zbog toga je jezik duhovnosti i jezik poslovnosti poprilično različit i na mnoge načine posve suprotan jedan drugom. Materijalna svijest je dominantna u svijetu i zato danas ima tako mnogo konflikata, straha, pohlepe i nejednakosti. Nikoga za to ne možemo okrivljavati, ali smo svi odgovorni.
Obrazovni sustav temelji se uglavnom na materijalnim vrijednosnim aspiracijama. I sama definicija uspjeha fokusirana je na postignuća i stjecanje bogatstva, a ne i na istodobno povećanje kvalitete života. Zato se ovaj svijet suočava s izazovima klimatskih promjena, ekonomskog pada i mnogim konfliktima. Sjeme svega toga leži u našem obrazovanju koje poučava da je materijalno iznad duhovnog, sebičnost iznad ljubaznosti, stjecanje iznad služenja i uvjerenje iznad vrijednosti.
Sjeme ovog korijena je u egu, odnosno u odsutnosti spoznaje tko smo uistinu. Posljedica toga je opći kaos, neravnoteža, disbalans – od klime do naših odnosa, od gospodarstva do obrazovnog sustava, od naših energetskih do naših znanstvenih »prioriteta«. Jedan od temeljnih prirodnih zakona govori nam kako se sve mora vratiti u stanje ravnoteže i harmonije, a to je upravo ono što danas ne postoji.
Zato danas gledamo kaos na svim razinama u ovom našem malom svijetu. Ali kaos je nužan kako bi se obnovio prirodni red, ne samo okoliša nego i naše ljudske, duhovne prirode…