Ograničeni ego je posrednik ili čuvar granice između vanjskog svijeta i mog dubokog unutarnjeg stanja bića. Iako vibracijska frekvencija svih signala koji izranjaju iz mog dubokog unutarnjeg stanja može početi kao pozitivna, signali gube snagu kako prolaze svoj put kroz filter ograničenog ega. Zato, trebamo pronaći mogućnost da pratimo puteve čistih, pozitivnih namjera.
Šta trebam učiniti da osjećaj sebe premjestim u duboku unutrašnju svijest mog bića? Kako?
Ograničeni ego stvara osjećaj identiteta na temelju fizičkih aspekata kao što su nacionalnost, kultura, vjera, pol, zanimanje, posjedovanje, bračni status, itd. Čak i tragovi ograničenog fizičkog identiteta će me držati u potrazi za osjećajem postignuća i ponosa na temelju onoga što radim i što imam. A onda se teško može razmišljati o sebi kao Božijem dijetetu. Ograničen ego ne može zaista da voli sam sebe i tako dolazi do neprestanog narušavanja samopoštovanja.
Kako mogu učvrstiti sebe u svjesnosti duše poput Božijeg djeteta?
Izvor ispunjenja ograničenog ega su fizičke senzacije.
Privlačnost privremenim užicima svijeta je ojačana ograničenim egom. Tada žudim ili se oslanjam na zadovoljstva svjetovnih izvora, a duša nije u mogućnosti ispuniti duhovnu želju koja je u osnovi postojanja. Ograničeni ego me sprječava da imam snažnu želju za duhovnim razvojem ali i da nadvladam moju privlačnost čilnim užicima.
U kojoj mjeri ja imam žarku želju za moj duhovni razvoj izvan osjetila?
Ograničeni ego gradi ponos na temelju stečenog znanja.
On smatra da ZNATI znači i BITI, i da su ideali stvarnost. Ograničeni ego gradi kule na temelju ničega i izražava se u vidu suptilne arogancije u mojim mislima, stavovima, ponašanjima u odnosu na druge. Tada ja nisam u stanju da imam brižna osjećanja prema drugima (niti da im činim usluge). Smatram ih manje inteligentnim, i samim tim nemam mogućnost vidjeti kako oni služe bolje od mene, jer imaju duh ljubavi.
Koliko mnogo razumijevanja i milosrđa imam prema drugima koje klasifikujem kao manje inteligentne, koji naprotiv, imaju više duha u služenju s ljubavlju od mene?
Ograničeni ego daje veću vrijednost određenim aktivnostima na temelju lažne ljestvice vrijednosti.
I tako, stekao sam sve u životu, ali sam izgubio svoju dušu. Ograničeni ego me drži zaposlenim u ostvarivanju onoga što nema nikakvu vrijednost za moj božanski razvoj, ali me uvjerava da ipak ima. Ograničeni ego mijenja moju percepciju okruženja tako da vidim vrijednost u aktivnostima koje učvršćuju ego.
Za koliko stvari mogu i dalje tragati, ili raditi, a koje ne dodaju vrijednost mom duhovnom razvoju?
Ograničeni ego čini da istinite stvari izgledaju lažne, a lažne kao istina.
Ograničeni ego iskrivljuje sve što radim da doda naglasak/dramu i učini sve zanimljivijim ili vrijednim ignoriranja. Počinjem živjeti unutar priče koju on stvara i nisam u stanju tačno razlučiti šta je stvarno, a šta lažno u mom stvarnom okruženju.
Koliko je stvarna moja percepcija moje trenutne okoline?
Ograničeni ego me izolira od drugih i održava iluziju da sam odvojen.
Ova iluzija omogućuje ograničenom egu da sudi i organizira moj život oko stvari koje njega zanimaju. Polako zaboravljam prirodnu ljepotu iskustva svijesti “mi” ili “nas” i kopam još dublju rupu u kojoj se krijem.
Kada ste posljednji put bili stvarno u svjesnosti „mi“? Kako je bilo?
Ograničeni ego stvara lažan osjećaj sigurnosti u stvarima koje mi na kraju ne daju pravu podršku.
Ograničeni ego stvara ovisnost o ljudima, stvarima i položajima kako bih imao osjećaj dobrobiti. Ograničeni ego me navodi da vjerujem da sam nezamjenjiv ili bitan. Strah od gubitka stvari o kojima sam ovisan, postaje suptilno ograničenje i stvara mnoge igre.
Ako izgubim sve stvari ili osobe o kojima se osjećam ovisnim, ja ću i dalje postojati. Kakvo bi bilo moje iskustvo?
Ograničeni ego ograničava i ometa moj duhovni razvoj jer zna/sumnja da će to nakraju dovesti do njegovog nestanka.
Ograničeni ego me uvjerava da koristim izgovore poput “ljudski je griješiti.” Ograničeni ego sumnja u mogućnost samo-transformacije i potkopava moju disciplinu.
Koji su izgovori (laganje sebe) koje često koristim kako ne bi učinio neophodan duhovni napor?
Ograničeni ego ima ogroman kapacitet za samozavaravanje.
To me stavlja u poziciju da sam bolji ili lošiji nego što stvarno jesam. To dovodi do slijepih tačaka u načinu na koji se ponašam i utičem na druge. Moje „ja“ koje živi u mojoj glavi, više nije u harmoniji sa stvarnošću i odbija vjerovati da me drugi vide na način na koji ja nisam u mogućnosti da vidim ili otkrijem sebe.
Ako bih napravio spisak svojih vrlina koje prirodno posjedujem, i onih koje moram popraviti, da li bi to bile one iste koje koristim u svom životu i poslu?
Ken O’Donnell
