Danas je eksplozija zainteresovanosti za meditaciju . Studij iz 2012 godine u US ,objavljen od Nacionalnog Zdravstvenog Instituta , nalazi da 8 % civilizacije prakticiralo neku vrstu meditacije te godine. Među njima mindfulness je najviše rasla.
Kao student i učitelj meditacije preko 40 godina, mogu se samo osjećati sretnim da mnogi ljudi imaju kontakt sa ovom veoma starom praksom. S obzirom na dati kaos u svijetu i u našim životima postoji potisnuta potreba za tim. Istovremeno, ja sam malo oprezan prema marketingu koji ograđuje meditaciju.
Po pitanju mindfull vrsta meditacije, postoji veliki broj knjiga koje dolaze na tržište. To se predstavlja kao lijek i rješenje za mnoge oblasti društva. Naslovi kao “Mindfull Nešto” obiluju. Samo zamijenite Nešto sa Poslom , Jedenjem, Vježbanjem, Liderstvom, Djecom, Tinejđerima, Roditeljstvom I mi imamo obećanje o predivnom svjesnom svijetu.
Raditi sve ove stvari na mindfull način definitivno donosi benefite.
Nažalost, kao i mnogi terapeuti koji se pojavljuju s vremena na vrijeme , niti jedan od njih ne može biti odgovor na sve. Način na koji je mindfullnes predstavljena, čini da to izgleda kao nešto novo nastalo. Kao da prakticiranje meditacije ne postoji hiljadama godina! Mi znamo da je meditacija na različite načine bila pristupačna milenijima da riješi naše životne probleme.
Dovršavanje umetanja mindfullnesa u Zapadnjački mejnstrim, čak je i riječ meditacija odbačena od mnogih, tako da više ne asocira na neku duhovnu ili religijsku praksu, prema svojim Budističkim korijenima.
Predstavnici mindfullnessa kažu da njihov cilj nije kontrolirati um. Prema popularnim vjerovanjima i razlozima objašnjenim u predhodnom blogu o našim “mlitavim mentalnim i emocionalnim mišićima” oni kažu da to nije moguće. Umjesto kontroliranja misli, ideja je samo ih posmatrati. Na ovaj način mi smirujemo aktivnost uma, učimo da se nosimo sa anksioznošću, itd.
Ovo je sve istina. Samo uzimanje beznačajnih pauza u našim mahnitim životima i koncentriranje na udisanje i izdisanje , kako posmatramo kretanje uma, tijela, i svijeta oko nas je siguran način da usporimo i osjećamo se smireno.
Probati raditi to u licu večih kriza je druga priča. Na primjer , u licu sa:
-Vijestima o nečijoj smrtnoj bolesti (ili tvojoj ličnoj)
– Prirodne ili ljudske katastrofe
-Smrt voljenih
-Kada su vam opljačkali sav novac i dokumenti
-Ići kroz razvod
-Gubitak posla
-Biti umiješan u ozbiljnu saobraćajnu nesreču.
Mogućnost da stabiliziramo um u takvim situacijama zahtijeva dugu praksu i potpuno drugačije razumijevanje razloga iza stvari i posebno unutrašnjeg rada bića, kroz um i intelekt. Duboko ukorijenjene osobne crte neće biti transformirane samo smirivanjem. Potrebno je ono što se po starome naziva tapasja- intenzivno stanje koncentriranog razumijevanja i povezanost sa sobom i božanstvenošću koja može sagorijeti sjeme slabosti.
Drugim riječima, moguće je promijeniti osnovni aspekt našeg karaktera, ali, kao što kažu u Indiji, to nije lahko kao kad idemo kod tetke.
Ono što mnogi nisu vjerovatno znali , je da je mindfullnes povezana sa prakticiranjem Sati, jedan od sedam koraka prosvjetljenja u Budizmu. U 1881, Tomas Wiliam Rhys Davis . Britanski sudac u onome što je tada bilo Cejlon (današnja Šri Lanka), morao je presuditi mnoge Budističke crkvene konflikte. Analizirajući svete tekstove u Paliju, starom jeziku Teravada Budizma , on je predložio po prvi put riječ “mindfullnes” kao sinonim za “pažnju” kao približan prijevod Budističkog koncepta o satiju.
Sati, i njen Sanskritski duplikat , smrti, u osnovici znači svjesnost, ili “to što mi pamtimo” ili čak jednostavnije, “pamčenje” .To također može značiti svjesnost , u zavisnosti od konteksta. Jedan od prvih koraka u drevnoj Vedskoj tradiciji meditacije , bilo je stabilizirati smrti kroz različite tehnike. Kako je Budha došao zajedno sa stotinama godina poslije što je Vedska meditacija uzela korijene, on i njegovi sljedbenici su možda bili upoznati sa ovom tradicijom, kao što se može vidjeti u mnogim ovim sličnostima, posebno u pogledu satija.
Izolirajući sati od drugih 6 koraka do prosvjetljenja , i prevodeći ga na Zapadni sistem, kao i mnoge druge duhovne puteve, mi smo možda izgubili njihovu suštinu. Sa tako mnogo trivilizacije, kursevi i eksperti na temu mindfullnesa traže nove puteve da zarade novac, mi možda samo zavaravamo sebe da ćemo osjećajući se dobro riješiti svoje dublje probleme. I naši umovi nastavljaju jednako nekontrolirano kao i uvijek.
Poslije svega, jedan od glavnih načela Budizma je da mi ne bježimo od patnje. Mi moramo razumijeti i doći do izraza s tim. Ovo zahtjeva prilično više posla nego samo razvijanje stanja pažnje. Drugih šest koraka su u stvari, esencijalni da dovrše ovo putovanje.
U sljedečem blogu , podijelit ću o jednom od največih majstora meditacije modernog vremena, Swami Vivekanda, koji uzima sva pitanja kontrolisanja našeg uma iz drugog ugla. Vidjet čemo kako su sati i smriti bili zapravo ista stvar. Ostanite podešeni
